Mala bajka s velikom porukom: „Crvenkapica – moja priča“
U sklopu izvannastavnih aktivnosti u 1.b razrednom odjelu, nakon pročitane bajke Braće Grimm, došlo je do ideje o pisanju drugačije bajke. Učenici su pokazali velik interes. Učenica Paola Prevolnik je svoje ideje iznijela, učiteljica je to stavila na papir, a onda su krenule preinake iz iznijetih ideja same učenice. I….tako je nastao tekst, koji planiramo uvježbati i pokazati prije svega učenicima naše škole…a onda, ako im se svidi…prijaviti se na LIDRANO…
CRVENKAPICA – MOJA PRIČA
(Dijete izlazi na pozornicu. Na glavi crvena kapica, u rukama košarica. Stane, pogleda
publiku, udahne.)
Bok!
Ja sam Crvenkapica.
Znam… svi misle da me poznaju.
Ali danas ću vam ispričati
svoju priču.
Onako kako sam je ja doživjela.
(kratka pauza)
Tog jutra mama mi je dala košaricu.
U njoj kruh, med i toplo mlijeko za baku.
Rekla mi je:
„Idi ravno kroz šumu i nemoj skretati s puta.“
Kimnula sam.
Ali šuma…
šuma je bila tako lijepa.
PJESMICA 1 (veselo, lagano):
Crvena kapica, mali korak,
šuma šapće: kreni sad.
Sunce sja, a srce zna
da me čeka bakin prag.
Ptice su pjevale,
cvijeće je mirisalo,
a ja sam zaboravila na vrijeme.
I tada sam ga srela.
Vuka.
(tiše, oprezno)
Nije vikao.
Nije režao.
Govorio je lijepo.
Pitao me kamo idem.
I ja sam mu rekla.
Jer sam vjerovala.
Jer sam mislila
da su svi dobri.
PJESMICA 2 (sporije, zamišljeno):
Nisu svi puti isti put,
nije svaki osmijeh znak.
Treba slušat’ srce tiho,
ono zna gdje čeka mrak.
Kad sam došla do bakine kuće,
srce mi je tiho reklo:
„Nešto nije u redu.“
Vrata su bila otvorena.
Baka je ležala u krevetu.
Ali bila je…
nekako drugačija.
„Bako, bako“, pitala sam,
„zašto su ti oči tako velike?“
(pauza, pogled u publiku)
Danas znam –
pitanja su hrabrost.
PJESMICA 3 (ritmično, hrabrije):
Pitam glasno, stojim čvrsto,
nisam mala kao prije.
Kad se usudim reći istinu,
strah polako nestaje.
Kad je vuk skočio,
bojala sam se.
Jako.
Ali nisam bila sama.
Došao je lovac.
Spasio je baku.
I mene.
(ponosno, smireno)
Ali znate što?
Naučila sam nešto važno.
Hrabrost nije
kad se ničega ne bojiš.
Hrabrost je
kad se bojiš
i ipak nastaviš dalje.
PJESMICA 4 (veselo, pobjednički):
Crvena kapica sad zna put,
sluša sebe, ne ide krivo.
Mala sam, al’ sam jaka ja,
jer mi je srce živo!
Od tog dana šumu gledam drugačije.
I svijet isto.
Znam da trebam paziti.
Ali znam i da mogu biti hrabra.
I kad me mama bude upitala:
„Hoćeš li paziti na put?“
Ja ću se nasmiješiti i reći:
Hoću!
I slušat ću svoje srce.
Jer ja nisam samo lik iz bajke.
Ja sam Crvenkapica.
Djevojčica koja uči.
Koja raste.
I koja zna da se dobrota i hrabrost
nose…
baš kao i kapica.
Autori teksta: Paola Prevolnik i Marina Mužek