2017-02-22 12:30:00

Genijalci posjetili Tiflološki muzej

Grupa potencijalno darovitih učenika četvrtih razreda - Genijalci, posjetila je 21. veljače Tiflološki muzej. Muzej je to  koji prikuplja, čuva, proučava, dokumentira i komunicira materijalnu i nematerijalnu građu vezanu uz osobe s invaliditetom, s naglaskom na osobe oštećena vida. Ideju o stvaranju Muzeja potaknuo je učitelj i tiflopedagog Vinko Bek, veliki borac za prava slijepih osoba, koji je kao učitelj radio jedno vrijeme u Područnoj školi u Bukevju. Učenike se najviše dojmio obilazak tamne sobe gdje u potpunom mraku učenici mogli  upoznati, odnosno približiti i osvijestiti nemogućnost primanja informacija iz okoline pomoću vida. Učenici su upoznali i  kako izgleda Brailleovo pismo, te su na njemu ispisali svoja imena. U pratnji učenika bila je knjižničarka Davorka Facko-Vnučec

POSJET TIFLOLOŠKOM MUZEJU U ZAGREBU

      U utorak, 21.veljače posjetili smo Tiflološki muzej u Zagrebu. Vodila nas je knjižničarka naše škole.                                                                            Kada smo ušli u muzej, objasnili su nam da je Tiflološki muzej, muzej u kojem možemo naučiti nešto o slijepim i kratkovidnim osobama: kako žive, rade, uče, kako se školuju. Onda su nam pokazali tamnu sobu. To je soba u kojoj nema niti jednog svjetla. U sobi je stol na kojem su stajali neki predmeti. Trebali smo ući u sobu, otkriti koje veličine je stol i od čega su načinjeni predmeti na stolu, a onda izaći iz sobe. Na podu su bile hrapave trake koje su nas vodile do izlaza. Puštali su nas po troje u sobu. Ostali su ih gledali na kamerama. Nakon tamne sobe govorili su nam o nastanku Brailleovog pisma i o Ivanu Beku. Bilo nam je zanimljivo. Otkrili smo i da je i prije Brailleovog pisma posojalo nekoliko pisama za slijepe i kratkovidne osobe. Recimo, Moonovo pismo. Moonovo pismo čita se pomoću čvorova na konopima. Postojalo je i drugo pismo izumljeno u Njemačkoj, koje se čitalo pomoću iglica. Jedini problem u tim pismima je bio taj što su slijepe osobe mogle čitati ta pisma,ali i ne ih pisati.  Onda su nam ispričali kako je Braille oslijepio. Pogledali smo kratki film o tome kako se slijepa djeca školuju. Nakon filma išli smo na radionicu, na kojoj smo i sami mogli pisati Brailleovo pismo. Za to nam je trebala šablona, šilo i papir. Šilom smo izboli rupice u papiru. Na drugoj strani papira su se nalazile ispupčene točkice. Mogli smo pisati i pisaćim strojem. Bilo je zabavno. Nakon toga smo ponovo ušli u tamnu sobu. Pozdravili smo se s vodičicom i izašli iz muzeja.      Dok smo se vozili u busu, razmišljao sam o tome kako bih volio ponovo posjetiti Tiflološki muzej jer mi je bilo zanimljivo, ali sam se i odlično zabavljao.

Anton Pfeiffer Rimac, 4.a


Osnovna škola Eugena Kvaternika Velika Gorica